Službeni internet portal Varaždinska županija

Likovni umjetnici

Slavko Jagačić (1934. – 1995.)

 

Slikar i likovni pedagog. Slikao akvarele s motivima dravskog krajolika. Radio je kao nastavnik likovnog odgoja. Autor je izvrsnih turističkih vodiča Varaždina i gradskog groblja.

 

Ferdo Ladika (1878. – 1952.)

 

Akademski kipar, slikar i scenograf. Slikao pejzaže Drave i vedute Varaždina, zapažen i kao likovni pedagog te scenograf u varaždinskom kazalištu.

 

Goran Merkaš (1950. – 1996.)

 

Akademski slikar, jedan od najboljih hrvatskih crtača, posebni je doprinos hrvatskoj umjetnosti dao kao autor kazališnih plakata. Auto je vizualnog identiteta Hrvatskog narodnog kazališta u Varaždinu.

 

Julije Merlić (1893. – 1978.)

 

Akademski slikar, majstor žbukoreza, svojim je životom i djelom vezan uz Varaždin. Autor je bogatog opusa portreta, pejzaža i grafika, posebno su cijenjeni njegovi žbukorezi. Ostavio je značajni i trajni trag u kulturnom životu Varaždina u drugoj polovici 20. stoljeća.

 

Đuro Mihinjač (1932. – 1982.)

 

Akademski slikar, likovni pedagog, pjesnik. Ostavio je opus od tristotinjak djela izvedenih u slikarskim i crtačkim tehnikama, dao je značajni doprinos bogatoj varaždinskoj likovnoj sceni.

 

Ivan Ranger (1700. – 1753.)

 

Barokni fresko slikar, pavlin, jedan od najvećih slikara XVIII. stoljeća u Hrvatskoj. Njegova iznimna djela krase svodove lepoglavske crkve, crkve u Belcu, Olimju, oslikao je kapelice u Kamenici, Štrigovi, a u Varaždinu je oslikao svod franjevačke ljekarne.

 

Ivo Režek (1898. – 1979.)

 

Akademski slikar, profesor Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, autor nekoliko antologijskih djela hrvatskog slikarstva. Radio je u gotovo svim slikarskim tehnikama, jedan od naših vodećih slikara međuratnog razdoblja.

 

Miljenko Stančić (1926. – 1977.)

 

Akademski slikar, profesor Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, najveći slikar Varaždina. «Klasik» hrvatskog slikarstva.

 

Pavle Vojković (1912. – 2006.)

 

Akademski slikar, scenograf. Ostvario je značajan opus radeći u tehnikama ulja na platnu, akvarelu, pastelu, crtežu i grafici, ali i kao autor na području kazališne scenografije, kostimografije, kazališnog plakata i kiparstva. Jedan od najistaknutijih hrvatskih slikara svoje generacije.

 

Ivan Rabuzin (1921. - 2008.)

 

Slikarstvom se bavio više od 50 godina, a nije imao slikarsko obrazovanje, osim večernjeg tečaja crtanja kod Koste Angelija Radovanija. U početku je radio i u tvornici namještaja, a nakon prve izložbe krajem 50-ih godina, posvetio se samo slikanju.

Na njegovim su slikama motivi prirode i sela Hrvatskog zagorja. Najčešće je slikao brijegove, cvijeće, oblake i sunce. Imao je 200 samostalnih izložbi i još veći broj skupnih. Izlagao je u galeriji “Mona Lisa” u Parizu 1963. godine. O njemu je snimljeno deset dokumentarnih filmova i objavljen veći broj knjiga na više stranih jezika. Oslikao je keramiku za poznatu tvrtku Rosenthal. Osim njega, tu čast imali su još samo Victor Vasarely i Henri Rousseau. Izradio je velike zastore za kazalište u Tokiju i Muzej moderne umjetnosti u Urawi u Japanu.

 

Franjo Klopotan (1938.)

 

Rođen u selu Presečnom nadomak Varaždina u Hrvatskom zagorju. Najprije je izučio fotografski zanat i kraće vrijeme radio u tome zvanju. Poslije je završio školu za bolničare u Zagrebu. Slikarstvom se bavi od godine 1959. Prvu samostalnu izložbu ima godine 1963. u Zagrebu. Nakon toga odlazi u Hamburg, u Njemačku, i radi kao restaurator u tamošnjemu gradskom muzeju.

Završava školu za retuš dubokog tiska i radi u časopisima "Hor Zu" i "Quick". Iz Hamburga djeluje diljem Europe: samostalno izlaže u gotovo svim važnijim europskim kulturnim centrima. Zastupa Saveznu Republiku Njemačku na Svjetskoj izložbi naive godine 1973. u Bratislavi i Oslu. Njegove se slike nalaze u najpoznatijim galerijama Europe i Amerike, a u "Muzeju lijepe umjetnosti" u Hamburgu izloženo mu je čak sedam djela.

Vraća se u Hrvatsku godine 1970. i nastanjuje u rodnom Presečnom. Zbog perfidnih jugoslavenskih igara uvijek je bio zanemarivan u domovini, tako da npr. u tadašnjoj Galeriji primitivne umjetnosti u Zagrebu nije imao ni jednu jedinu sliku. Nepravda se ispravlja ovih dana kada "Hrvatski muzej naivne umjetnosti" u Zagrebu, pripremajući stalni postav, uključuje s dužnom pažnjom djela Franje Klopotana.

Njegovo uvrštavanje u monografiju "Čudo hrvatske naive"(1996.), u poglavlje koje predočuje klasike hrvatske naive, samo je službena potvrda činjenice koju je hrvatska likovna javnost već davno znala: Franjo Klopotan jedan je od najvažnijih hrvatskih mastora naive s međunarodnom reputacijom, najveći fantazmagoričar kojeg smo imali u proteklih šezdesetak godina naše naive.

Živi i radi u rodnom Presečnom.