Službeni internet portal Varaždinska županija

Prehrambena ovisnost Republike Hrvatske

OBJAVLJENO 16.10.2014.

Danas u Skupštinskoj dvorani Varaždinske županije u organizaciji HAZU-Zavoda za znanstveni rad u Varaždinu, Sekcije za preradu poljoprivrednih proizvoda i biotehnologiju Znanstvenog vijeća za poljoprivredu i šumarstvo, Varaždinske županije i Razvojne agencije Sjever-Dan održan je okrugli stol na temu Prehrambena ovisnost. Voditelj okruglog stola je bio dr.sc. Vladimir Huzjan, Upravitelj Zavoda Hrvatske akademije u Varaždinu.

Izlaganja su predvodili:


Na predavanjima se prezentiralo koliko uvozimo i izvozimo hrane, koliko smo ovisni o hrani, kolike su nam proizvodne mogućnosti i što nam je činiti, te kakva nam je struktura poljoprivredne proizvodnje.

Nakon izlaganja slijedila je rasprava.

U Hrvatskoj je velik neto uvoz omogućen velikim stranim zaduživanjem pa zemlja zapada u sve veću prehrambenu ovisnost. Prostor i vrijeme eksperimentiranja su izrazito ograničeni – politika se mora odlučno preusmjeriti. Europsku poljoprivredu ne karakteriziraju jednaki uvjeti proizvodnje, već osnovno vrijednosno polazište koje u središte sela stavlja – obiteljsko gospodarstvo!


Organski rast poljoprivrednih gospodarstava - spas od prehrambene ovisnosti

 

  • Ključni problem dosadašnjih poljoprivrednih politika, je težnja da se hrvatsko sela modernizira u „velikom skoku“, primjenom industrijske logike.
  • Računajući u grubo, Hrvatska prehrambena ovisnost je otprilike na razini oko 45 posto, što je itekako alarmantan podatak u usporedbi sa europskim prosjekom (8 posto).
  • Glavni ključ razumijevanja prehrambene samodostatnosti leži u osnovnom proizvodnom resursu poljoprivrede - zemlji.


Osim u industriji, taj negativni trend sve je prisutniji i u poljoprivredi gdje naročito posljednjih desetak godina sve to postaje još razornije, budući da poljoprivredna strategija ili ne postoji ili je postavljena na pogrešne osnove, a veliki sustavi ujedno su i najveći uvoznici. Već dulje vrijeme ne uspijevamo prehraniti sami sebe i sve više ovisimo o uvozu koji izbacuje iz stroja ključne dijelove domaće poljoprivrede iako za nju postoje svi prirodni uvjeti i znanje. Kod nas se još uvijek forsiraju priče o nužnoj industrijalizaciji sela, iako je u zemljama EU-a visoka proizvodnost u poljoprivredi desetljećima razvijana na principima zdravog i vitalnog sela.

Korijeni, pa i rezultati sadašnjeg stanja u agraru u Hrvatskoj rezultat su strategije, i prakse duge 70-tak godina, koju su provodili različiti sustavi političke vladavine. Da se je moglo i trebalo krenuti drugačijim putovima, kroz organski rast obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava, vidimo u poljoprivredi koja danas postoji unutar članica EU-15. Zato, ukoliko Hrvatska ne okrene «naglavačke» svoju poljoprivrednu politiku (barem u okvirima koliko je dozvoljeno unutar pristupnog ugovora) poljoprivredna gospodarstva koja se bave proizvodnjom hrane i dalje će nestajati sa scene.

Da li smo se zapitali što će se dogoditi ako zemlje iz kojih uvozimo hranu zbog političkih, prirodnih katastrofa ili nekih drugih događaja donesu odluke o prestanku izvoza hrane? Da li ćemo tada kraj stotine tisuća neobrađenih i zapuštenih površina osjetiti strah od gladi? Varljiv je osjećaj da će hrane uvijek biti u trgovačkim lancima i da će uvijek netko drugi umjesto nas samih proizvoditi hranu. Nama nije potrebno da se svaki put kad se u svijetu dogodi neka prirodna katastrofa kod nas pojavi strah i gotovo panika od poskupljenja hrane kada možemo s jednom promišljenom poljoprivrednom politikom osigurati dovoljne količine za sebe, cjelokupan turizam i na kraju još imati i za izvoz.
Važnost lokalne proizvodnje hrane

Društvo sve više gubi svijest o važnosti hrane u našem svakodnevnom životu i promatra je više kao robu kojom se trguje. Posljednjih godina, sve više je naglašena ideja o potrebi razvoja domaćeg prehrambenog sektora, odnosno lokalne proizvodnje hrane. Uz pojam lokalne hrane najviše se veže riječ „održivost“. Osim ovog pojma vrlo usko se lokalna hrana povezuje s pojmom „sigurnost“. Upravo su ovo ključni pojmovi zbog kojih moramo inzistirati na jačanju i promoviranju lokalne proizvodnje hrane. Lokalnu hranu povezuje činjenica da se proizvodi na području koje nam je poznato, na kojem živimo, poznajemo i susrećemo same proizvođače i da nam je dostupan uvid u samu proizvodnju. Kao poželjno pravilo ističe se i činjenica da se radi o hrani koja se izravno prodaje od proizvođača i to svježa ili prerađena na tradicionalna način. Osim toga nadzor nad zemljištem, pašnjacima, opskrbom vodom, sijanjem, stočnim fondom i populacijama ribe ostavlja se u rukama lokalnih proizvođača hrane. U svakom slučaju, u vrijeme velikih gospodarskih kriza, ali i sve više zbog klimatskih i različitih okolišnih promjena, lokalna proizvodnja hrane sve više dolazi u prvi plan.

Ispred Varaždinske županije prisutne je pozdravio dr.sc. Dragutin Vincek, pročelnik za poljoprivredu i zaštitu okoliša.

NAJČITANIJE NOVOSTI

Društvo sve više gubi svijest o važnosti hrane u našem svakodnevnom životu i promatra je više kao robu kojom se trguje.