Varaždin, 15. veljače - Inkluzivna politika je kod nas na visokoj razini, deklarativno je pozitivna, no nikako da dobije adekvatan zamah i polet! Imamo jako dobru regulativu, puno primjera dobre prakse senzibiliziranosti za učenike s teškoćama i provođenja obrazovne inkluzije, no sve skupa treba sistematizirati, uskladiti te provoditi zakone i preporuke, odnosno pratiti i mjeriti rezultate u svrhu poboljšanja pri čemu je neophodna i aktivnija suradnja svih dionika. Napore za unapređenje inkluzivnog obrazovanja trebaju podržati svi dionici, posebno na lokalnoj razini pri čemu treba iskoristiti sve resurse koje imamo – istaknuto je na Forumu o promicanju inkluzivnog obrazovanja i unapređivanju obrazovanja ranjivih društvenih skupina – iskustva i preporuke iz projekta STAIRS.
Naime, u okviru projekta STAIRS - „Stepenice“ za inovativni pristup inkluzivnom obrazovanju“ financiranom iz sredstava Europske unije iz programa ERASMUS+ K3, izrađene su preporuke za unaprjeđenje nacionalnog sustava inkluzije, uzimajući u obzir specifičnosti hrvatskog obrazovnog sustava, rezultate ispitivanja dionika uključenih u sustav inkluzije, najbolje prakse prezentirane tijekom studijskih posjeta u Irsku i Portugal te postojeće izazove i probleme u našem sustavu.
O konkretnim preporukama iz Nacionalnog adaptacijskog plana govorile su doc. dr. sc. Nikolina Žajdela Hrustek i prof. dr. sc. Kirinić Valentina Kirinić s Fakulteta organizacije i informatike Varaždin navodeći da je mnogo viđenih dobrih praksi u okviru ovog projekta drugih zemalja implementirano u Hrvatskoj, no nedstaje „mreža“.
- Nedostaje usustaviti sve napore, povezati sve dionike, pratiti i promovirati rezultate i dobre prakse te osigurati kontinuiranu podršku aktivnostima unapređenja inkluzivnog obrazovanja. Posebno su važne škole, ali i akademske zajednice jer se inkluzivno obrazovanje provodi u školi, a ne van nje – istaknule su.
Od najvažnijih preporuka izdvojene one o transformaciji postojećih „specijalnih” škola i centara za rehabilitaciju u multigeneracijske centre potpore zajednici za rad s djecom i odraslima s teškoćama, širenje suradnje između učitelja i roditelja djece s teškoćama, stalno zapošljavanje pomoćnika u školama, bez fiksnog vezivanja za jednog učenika/razred/školu, već s mogućnošću alociranja prema potrebi, angažiranje medijatora za rad s Romima u srednjim školama te kontinuirano praćenje i evaluacija inkluzivne prakse. Naznačeno je i kako treba modernizirati obrazovne i studijske programe, razviti praksu suradnje s edukacijskim rehabilitatorima, zaposliti njih i stručnjake za rad s osobama s posebnim potrebama u svakoj školi, educirati više stručnjaka s kompetencijama za rad na inkluzivnom obrazovanju te općenito ojačati poziciju struke u društvu/javnosti.
U mogućnostima unapređenja kompetencija nastavnika i stručnih suradnika za podršku učenicima s teškoćama govorio je detaljnije doc. dr. sc. Zlatko Bukvić, prof. reh., zamjenik ravnatelja Centra za odgoj i obrazovanje Tomislav Špoljar ističući kako nedostaju fleksibilni kurikulumi i mogućnost dodatne nastave. Smatra da treba izmijeniti i osmisliti nove kolegije na fakultetu uz mogućnost profesionalnog razvoja kroz centre za cjeloživotno učenje te platforme na kojima bi bile dostupne informacije za učenike, roditelje, ravnatelje i učitelje.
Posebno je istaknuo primjer mobilnih timova u susjednoj Sloveniji, koji obuhvaća posjete stručnjačka koji dolaze u školu gdje su učenici s teškoćama u razvoju pri čemu se preraspodjelom već postojećih resursa osigurava adekvatna podrška. Riječ je o dobro uspostavljenoj mreži mobilnih stručnjaka, koji ostaju zaposleni unutra svoje ustanove, no pružaju sistem podrške uz individualni pristup jer je „nepravedno očekivati od učitelja da udovolji kompleksnim potrebama koje dijete može imati.“
Prikaz trenutnog stanja u praksi, odnosno o tome je li strukovno obrazovanje izazov za učenike ili za nastavnike dala je Marijana Dodigović, prof. i dipl. psiholog iz Strojarske i prometne škole Varaždin ističući kao izazove kod suradnika identifikaciju učenika s teškoćama, razlike u kriterijima i tumačenjima osnovnih i srednjih škola, nesuradljivost roditelja, provedbu postupaka individualizacije ili prilagodbe sadržaja u razredu s ostalim učenicima te online nastavu za učenike s teškoćama, a nedostatke predstavlja i nepostojanje sustavne edukacije nastavnika te sveobuhvatnog i jedinstvenog programa inkluzije. Kao izazovi za učenike istaknuti su višestruka prilagodba na novu sredinu, drugačiji kriteriji/pravila zahtjevi za više samostalnosti (online nastava) te etiketiranje od strane vršnjaka.
Sama Strojarska škola pobrinula se i za održivost STAIRS projekta na način da je definirala rokove, ciljeve i konkretne aktivnosti od kojih je većina primjenjiva i u ostalim školama, kao što su provođenje ankete među nastavnicima o edukacijskim potrebama učenika s teškoćama, povezivanje stručnjaka iz različitih obrazovnih ustanova u svrhu educiranja nastavnika o učenicima s teškoćama, organizacija predavanja i radionica za nastavnike svih županijskih srednjih škola, olakšavanje prelaska iz škole na tržište rada, organizacija pripremnih radionica za tržište rada, imenovanje učenika-volontere iz viših razreda kao pomoć u učenju, osiguravanje bolje povezanosti škole i roditelja i podrške u učenju za učenike s teškoćama te nove izvannastavne aktivnosti koje uključuju i roditelje.
Na Forumu su spomenuti i o primjeri iz Irske gdje postoje projekti financirani od strane države, odnosno nacionalni projekti poput DEIS, TED, Youthreach Programme te suradnja vlade i lokalne zajednice, koja obuhvaća učenike, roditelje i nastavnike. U Portugalu su pak škole organizirane u klastere (od vrtića do srednje škole), postoje posebni programi za ruralna i urbana područja, ali i dodatne potpore školama kroz angažman većeg broja nastavnika i stručnih suradnika. Procijenjeno je da u našem sustavu nedostaje revizija Rješenja o primjerenom programu obrazovanja pri završetku osnovne škole te sustavni i kontinuirani programi inkluzije učenika za srednje škole, kao i kontinuirane edukacije nastavnika i suradnika koji rade s učenicima s teškoćama.
Na Forumu su sudjelovali i ostali članovi STAIRS tima: Irma Dračić i Silvija Ladić Fischer te predstavnici Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Javne ustanove za regionalni razvoj Varaždinske županije, brojnih srednjih i osnovnih škola i Sveučilišta s pedagoških odjeljenja i Varaždinske županije.
Dodatne informacije o projektu:
https://www.varazdinska-zupanija.hr/ustroj/upravna-tijela/upravni-odjel-za-prosvjetu-kulturu-i-sport/kategorija/24-projekti-i-programi.html
https://www.youtube.com/playlist?list=PLvX6d645XdP9cW-5RtjjKmpchSZROCxz1